Maja-Raičević
Apr 16, 2020
Posted by: Lozen

Maja Raičević : Važno je da znaju da izlaz postoji, koliko god se činilo da nije tako

Otkad je proglašena pandemija porodično nasilje je u porastu. Žene i djeca su u povećanom riziku jer su sa nasilnikom zatvoreni u istom prostoru, zbog propisanih mjera izolacije i ograničenog kretanja. Jako je važno da se u situacijama kad se nasilje povećava ne smanjuje podrška već da ona postaje jača i organizovanija, da žene znaju da nijesu same i da postoji izlaz. O pandemiji nasilja nad ženama, mjerama koje su preduzete za prevenciju nasilja i mehanizmima za pomoć žrtvama razgovarala sam sa Majom Raičević, izvršnom direktoricom Centra za ženska prava

  1. Svi smo ovih dana u izolaciji u ,,naša četiri zida”, nažalost izolovano je i porodično nasilje: koliko su pandemija i izolacija uticale na porast nasilja?

Razna društvena previranja predstavljaju okidač za porast nasilja prema ženama i djeci, pa tako i aktuelna pandemija. Činjenica je da dugotrajni boravak u istom prostoru sa nasilnicima povećava rizik od nasija , pa je i kod nas i u mnogim drugim zemljama zabilježen porast broja prijava. Ova situacija je samo okidač, a pravi uzrok leži u neravnopravnosti između muškaraca i žena i istorisjki nejednakim odnosima moći.

  1. Da li su žrtve i potencijalne žrtve prepuštene same sebi ili se mogu osloniti na državne i kapacitete NVO sektora u vremenu izmijenjenog režima rada?

Raičević MajaU Crnoj Gori postoji više ženskih nevladinih organizacija koje pružaju pomoć i podršku ženama žrtvama nasilja i ti servisi funkcionišu i u ovoj situaciji, putem mobilnih telefona, socijalnih mreža i  direktnim kontaktom  kada je to neophodno. Mi u Centru za ženska prava obezbjeđujemo i online psihološko savjetovanje i psihoterapiju i to zasada dobro funkcioniše.

Odnedavno je u toku i kampanja #BezbjednaDoma, koju je pokrenulo Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore sa Upravom policije i nevladinim organizacijama koje su članice Operativnog tima za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici:  Centar za ženska prava , SOS Nikšić , Sigurna ženska kuća , SOS Podgorica  i Centar za romske inicijative. Kampanja je dio nacionalne kampanje #OstaniDoma, a cilj joj je da žrtvama pokaže da nijesu same i da mogu dobiti pomoć i zaštiti sebe i druge članove porodice od nasilja.

Naravno, kampanju mora pratiti profesionalan i hitan odgovor institucija, posebno policije i tužilaštva koji su na prvoj liniji zaštite od nasilja. Upravo  su nam  primjeri njihovih revnosnih reakcija u slučajevima kršenja privremenih mjera protiv korona virusa , pokazali da se jednako efikasno mogu primijeniti i zaštitne mjere u slučajevima nasilja, samo ako postoji volja i jasna direktiva sa ključnih pozicija u državi. Stoga ohrabruje poruka ministra Nuhodžića da žrtve nijesu same i da će policija hitno reagovati na njihove prijave. Pratićemo da li će zaista biti tako i reagovati , kao i do sada, na sve eventualne propuste ili zloupotrebe. Ono što vidimo kao zbiljan problem je nedovoljna primjena policijske naredbe o udaljenju nasilnika iz stana, koju policija može samostalno izreći na period do 3 dana, dok sudovi za prekršaje ne izreknu hitne zaštitne mjere. Ova mjera je ključna za zaštitu žrtava i prevenciju daljeg nasilja, pa ćemo nastaviti da insistiramo na njenoj primjeni, u čemu  očekujemo podršku  Uprave policije i nadležnog Ministarstva unutrašnjih poslova. Posebno je važno zaštititi višestruko ranjive kategorije žena, Romkinje, žene sa invaliditetom, izbjegle i raseljene žene, siromašne žene i one koje su usled novonastalih okolnosti ostale bez primanja, ili su zaposlene u neformalnoj ekonomiji i prijeti im gubitak posla, žene koje žive na selu, starije žene , samohrane majke..

  1. Kako žrtva da prijavi nasilje ako je nasilnik uvijek tu, gdje može da ode, kome da se javi i najvažnije kakvu vrstu zaštite i koliku podršku može očekivati?

U slučaju neposredne opasnosti, najbolje je da pozove dežurnu službu policije na broj 122, nakon čega je policija dužna da se hitno uputi na lice mjesta , zaštiti žrtvu i udalji nasilnika iz kuće/stana u kojem žive, bez obzira na to u čijem je vlasništvu. Naravno, nije uvijek moguće pozvati telefonom, posebno kad znamo da im nasilnici često oduzmu mobilni telefon kako bi ih spriječili da pozovu pomoć. U takvim situacijama, treba  unaprijed obavijestiti komšije i zamoliti ih da pozovu policiju ako čuju galamu ili buku, ili na unaprijed ugovoreni znak. Ako žrtva ima  djecu, treba razgovarati  s njima koga da pozovu u slučaju opasnosti i  o tome gdje se mogu skloniti  na sigurno ako nasilnik krene sa nasiljem. Djeci treba objasniti da je najvažnije da prvo odu na sigurno, pa da onda pozovu pomoć. Takođe im objasnit da ne intervenišu, jer bi ih to moglo izložiti još većoj opasnosti.

Najbolje je pri sebi držati napunjen telefon, sa memorisanim brojevima policije i NVO koje pružaju direktnu podršku žrtvama i postarati se da na računu ima dovoljno novca za poziv. S pouzdanim prijateljima ili članovima porodice žrtva može dogovoriti lozinku kao znak  da treba da pozovu policiju. Na primjer, može se dogovoriti određena riječ ili prazan tekst poruke.

Pozivom na broj 122, žrtva pokreće mehanizam zaštite od nasilja. Mjere koje se preduzimaju u cilju zaštite i podrške žrtvama treba da su usmjerene na ljudska prava i bezbjednost žrtve, da preveniraju  ponovnu viktimizaciju  žrtava, da odgovaraju na specifične Bezbjedna domapotrebe ugroženih osoba, uključujući i djecu i da su dostupne.

Pružanje podrške žrtvama  i gonjenje počinilaca nasilja  ne smije da zavisi od spremnosti žrtve da podnese prijavu ili svjedoči , već je obaveza države da preduzme  mjere zaštite i gonjenje. Interes i dobrobit žrtve moraju biti prioritet u svim postupcima, a naročito ako je žrtva dijete, starije lice, lice sa invaliditetom i lice koje nije sposobno da se o sebi stara.

Pravo žrtava na zaštitu ostvaruje se prvenstveno preko zaštitnih mjera koje se mogu izreći počiniocu nasilja, a koje propisuje Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Tu spada već pomenuta policijska naredba o udaljenju iz stana. Naime, policijski službenik može  narediti učiniocu nasilja udaljenje ili zabranu vraćanja u stan, koja ne može trajati duže od tri dana. Ova naredba treba da prethodi zaštitnim mjerama koje izriče sud za prekršaje, a to su mjere: udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje, zabrana približavanja; zabrana uznemiravanja i uhođenja; obavezno liječenje od zavisnosti i obavezni psihosocijalni tretman.

Ove mjere sud za prekršaje može izreći  hitno, u roku od 48 sati od podnošenja zahtjeva. Zahtjev sudu za prekršaje  može podnijeti i sama žrtva, njen zastupnik, centar za socijalni rad, odnosno druga ustanova socijalne i dječje zaštite, policija ili državni tužilac, a sud za prekršaje ove mjere  može odrediti i po službenoj dužnosti.

U slučaju obraćanja nacionalnoj SOS liniji ili našim nevladinim organizacijama, žrtva može tražiti povjerljivost i anonimnost koje smo dužni da poštujemo, a sva dalja postupanja, uključujući prijavljivanje nasilja  dogovaraju se sa žrtvom i preduzimaju samo uz njeno odobrenje.

4.Da li su institucije i NVO  sektor  kreirale dodatne  aktivnosti s ciljem suzbijanja nasilja u porodici u doba pandemije i ako jesu koje?

Servisi SOS telefona i skloništa koje vode  ženske nevladine organizacije su i do sada bili dostupni 24 časa , 7 dana u nedjelji. Preduzete su dodatne mjere prevencije protiv COVID -19 u skloništima, a Centar  za ženska prava je omogućio i on line psihterapeutske seanse za naše korisnice. Pravna pomoć se takođe odvija putem telefona i online.

  1. Koju vrstu pomoći žrtvama pruža Vaš ,,Centar za ženska prava” , u ovom trenutku?

Kao što sam već navela , pružamo besplatno inicijalno  savjetovanje, psihoterapiju, besplatno pravno savjetovanje i pravno zastupanje, pratimo žrtve kroz procedure u svojstvu “povjerljivih lica” , a takođe reagujemo u slučajevima institucionalne diskriminacije žrtava ili nepropisnih reakcija nadležnih organa. Naš broj telefona je 067166800, dostupan je radnim danima od 9-17 časova, a dostupni smo i preko naše facebook stranice Centar za ženska prava, vibera i instagrama.

  1. Članovi šire porodice, komšije i prijatelji često su svjedoci nasilja, nekad su upravo oni prvo žrtvino utočište, s obzirom na naredbu o socijalnoj distanci žrtva je ostala i bez te vrste podrške, imate li savjet za njih, kako da pomognu u ovim okolnostima?

Maja RAko su zabrinuti za nekoga koga poznaju, a ko trpi nasilje, mogu da se jave (i anonimno ako žele) Centru za ženska prava na gore nevedeni broj , ili drugim ženskim NVO , pa ćemo im objasniti procedure i uputiti ih kako da pomognu. U slučaju neposredne opasnosti ne treba da prilaze počiniocu nasilja, jer bi to moglo izazvati eskalaciju  zlostavljanja i izložiti riziku i njih i žrtvu, već pozvati policiju na broj  122.

Važna informacija za građane i građanke je da nasilje mogu prijaviti i anonimno. Bilo bi dobro da to čine jednako revnosno kao što prijavljuju poznanike koji krše mjere samoizolacije. Na taj način mogu spasiti nečiji život , jer je rizik koje nasilje nosi po živote žena veći nego rizik koji nosi korona virus.

  1. Na kraju, sem apela da obavezno prijave nasilje, koju poruku poslati onima koji trpe psihičko i fizičko zlostavljanje?

Važno je da znaju da izlaz postoji , koliko god se činilo da nije tako. Kada nekome ispričaju što im se dešava, već su napravile prvi korak ka izlasku iz nasilja.

Slične objave

Ostavite komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Design by: Webfox.me                                                               © Copyright Lozen.me 2018                                                                   kontakt@lozen.me