Natasa Veljovic
Oct 10, 2018
Posted by: Lozen

Nataša Veljović: Njene fotografije pričaju, njene fotografije bude

Posmatrajući fotografije Nataše Veljović, diplomirane psihološkinje iz Bara, na facebook stranici Natasa photography zaključili smo da se iza objektiva krije talentovana, obrazovana, kulturna osoba. Kada smo je upoznali shvatili smo da smo bili u pravu, da je ona umjetnička duša kojoj je posmatranje svijeta kroz otvor blende strast.  Njene fotografije  u nama bude najtananije emocije,bude  želju da stanemo ispred njenog objektiva.

  1. Kako si i zbog čega zakoračila u čarobni svijet fotografije?

Fotografijom počinjem da se bavim neočekivano, a opet, sa druge strane i očekivano. Očekivano iz razloga što je umjetnost i kreativno izražavanje oduvijek bilo dio mene. Stalno sam težila nekom umjetničkom pravcu, bilo da je crtanje, slikanje, pisanje dječijih pjesmi, čak sam kao mala pokušala da se okušam u glumi pa pošla na kasting. Tako i sa fotografijom. Moj deda je bio naš porodični fotograf. Čitavo naše djetinjstvo je zabilježio svojim starim ruskim aparatom na film, što jesu u stvari i bili moji prvi dodiri sa fotografijom. Čitav proces pripreme fotografisanja, mijenjanje filma, ugrađivanje blica neposredno prije samog fotografisanja je djelovao maloj meni primamljivo, a sa druge strane kao nešto vrlo ozbiljno, što nije za bilo koga. U direktni kontakt sa fotografijom dolazim 2009-te u srednjoj školi, isto zahvaljujući dedi koji mi pozajmljuje jedan od svojih aparata neočekujući da ću ga zadržati malo duže. Počinjem da fotografišem sve što mi privuče pažnju, da istražujem svoj stil, a ubrzo na zahtjev profesorice umjetnosti stižem do izlaganja fotografija u holu škole i naslovnoj strani školskog magazina. Iako sam bila ubijeđena da će moj odabir fakulteta biti u nekoj vezi sa umjetnošću, ipak upisujem psihologiju a fotografijom nastavljam da se bavim uporedo.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @natashoots on

  1. Šta čini dobru fotografiju dobrom? Koju bi tvoju fotografiju izdvojila od ostalih, kao najbolju?

Na nastanak dobre fotografije utiče više faktora, nekad je dovoljna samo sreća (čitaj savršen trenutak), a u većini slučajeva zavisi od fotografa i modela podjednako. Nekad su loši vremenski uslovi prednost, nekada su pogubni za fotografisanje. Potrebno je znati na pravi način upravljati i iskoristiti svaku situaciju koja se nametne. Imati na umu da fotografija mora da priča, da budi. Da bude snažna i da šalje poruku. Svoju najbolju? Ne bih sada izdvajala najbolju da se koja ne naljuti. Šalim se, mada mislim da je pogrešno imati svoju omiljenu fotografiju, jer time sebe limitiramo u stvaranju. Nadmašiti sebe iznova i iznova je ono čemu fotograf mora da stremi.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @natashoots on

  1. Tehnike fotografisanja i oprema se brzo mijenjaju, da li uspijevaš održati korak sa vremenom i kako?

Po meni dobra oprema jeste neophodna i značajna, ali se sav kvalitet krije u oku posmatrača. Tako prvobitno i nastaje fotografija, u našim očima. Danas ljudi kad kreću da se bave fotografijom očekuju od opreme da će ona da završi posao umjesto njih, pritom ne ulažeći u sebe. Svako ko se bavi fotografjom ozbiljno zna da tehnički dio nisu samo kadriranje, poznavanje rasvjete, stativa, objektiva ili dronova. Tu su i kompromis, povjerenje, žrtvovanje, sposobnost empatije, poštovanje, strpljenje. Svi na početku dosta ulažu u opremu i znanje, ali ako ne znamo da sebe izrazimo kroz fotografiju ili način na koji želimo da se predstavimo i poruku koju šaljemo, onda nam uzalud skupa oprema. Prve fotografije koje sam napravila koje su prepoznate kao kvalitetne i bile razlog da nastavim da se bavim fotografijom su nastale običnim džepnim aparatom. Bitno je biti svjestan da dobra fotografija ne nastaje na silu, uvijek ići postepeno ne preskačući ni jedan stepenik jer je teško juriti sve aktuelnosti iz svijeta fotografije koje se iz časa u čas mijenjaju. Što bi rekli quality over quantity.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @natashoots on

  1. Divno pričaš priče fotografijama, sa tvojih fotografija kao da isijava i ona ljepota oku nevidljiva, kako ti to polazi za rukom i koliko ti to što si psihološkinja pomaže u tome?

Hvala ti zaista. Naravno da može samo da pomogne. Biti psiholog je još jedna od uloga koju mora da ima jedan fotograf. Često je neminovno uključiti i tu stranu ličnosti jer samo fotografisanje iziskuje vještinu prepoznavanja slabosti i snage kod modela, prilagođavanje samoj ličnosti. Uloga fotografa je da ispriča priču, dok je uloga psihologa da omogući harmoniju, dinamičnost i probudi kod modela prirodnu stranu izražavanja, oslobađanje sebe. Fotografisanje je više od poziranja, ono je neprestana interakcija, odnos, povjerenje. A najljepše od svega je što jezik fotografije svi razumiju.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @natashoots on

  1. Imaš li uzore u svijetu fotografije i čiji rad cijeniš?

Ne mogu reći da imam uzore, to su fotografi čiji rad me oduševi koji jako cijenim i pratim. Jedan od njih je Henri Cartier Bresson, francuski ulični fotograf, koji je radio crno bijele fotografije baš kao da je i sam živio u crno bijelom svijetu, Jessica Kobeissi, fotografkinja modernog doba modne fotografije i specifičnih portreta koja se ističe po svojstvenom osjećaju za kompoziciju što čini njene fotografije drugačijim, kao i Daniel Inskeep i Rachel Guletta, poznati kao ,,Mango Street” od kojih se može dosta naučiti.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @natashoots on

  1. Šta te inspiriše ovih dana?

Za fotografiju je je potrebna inspiracija, svakako, ali prije svega ljubav. Kada nešto voliš onda si i inspirisan. Kad malo bolje razmislim mene najviše i inspiriše življenje. Življenje, jer iz njega proizilazi sve ostalo. Najčešće dobijem inspiraciju putujući, vozeći se, jer na taj način svaki predio doživljavam kao neke scene iz filma. Imam običaj da zapišem u bilješkama telefona neke riječi ili predmete koji će me podsjetiti i poslužiti kao ispiracija za neku sledeću priču. Isto inspirativno na mene djeluje i neki muzički video, a trenutno je to jesen, priroda.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @natashoots on

  1. Kažu da je fotografija ,,trenutak zaustavljen u vremenu”, koji je tren o kom sanjaš, koji želiš zaustaviti i sačuvati za sva vremena?

Ako je fotografija hvatanje trenutaka onda nam je za savršenu fotografiju svaki trenutak jako bitan jer nikad ne možeš znati u kom trenutku nastaje prava fotografija. Najbolji primjer su zalasci sunca. Nerijetko mi se dešavalo da trčim ne bi li uvatila baš taj trenutak neposredno prije uranjanja sunca u horizont. Fotografisanje zalazaka možda nije kategorizovano kao ekstremno, ali bi trebalo! Iako možda zalaženje sunca nekom posmatraču deluje kao čitava vječnost, fotografu uvijek fali još koji minut sporijeg, koji bi želio zamrznuti, sačuvati. To intenzivno mijenjanje boja koje ostavlja bez daha te zaista navodi da poželiš da živiš u tom trenutku malo duže.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @natashoots on

Slične objave

Ostavite komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Design by: Webfox.me                                                               © Copyright Lozen.me 2018                                                                   kontakt@lozen.me