Aug 20, 2018
Posted by: Lozen

Piti i misliti : Café de Flore

Kad ste zadnji put ušli u kafanu i tamo, za šankom ili u nekom uglu, ugledali istinskog intelektualca/ku? Umjetnika/cu? Kad ste poslednji put čuli da se u kafani govori o nečem suštinski važnom, da se govore stihovi ili oni tek smišljeni zapisuju na nekoj salveti? Kada ste zadnji put čuli anegdotu nalik ovoj: -Jednoga dana Krleža ulazi u kavanu u kojoj je sjedio Ujević . Krleža pozdravi: ,,Dobar dan ljudi, a i tebi pijani pjesniče”, a Tin mu na to odgovori, ,, Dobar dan i tebi zastavo svih boja”. Kada ste zadnji put, u istoj kafani, sreli ovakva dva velikana pisane riječi?cafe de flore

Često mislim na mjesto gdje su se u isto vrijeme mogli vidjeti Kami, Pikaso, Prever, Sartr, de Bovoar, Dali – na Café de Flore, kultnu parisku kafanu i razmišljam o tome koliko smo osiromašili duhom kad smo ovakva mjesta zamijenili splavovima, šankove separeima, velikane starletama. Kako očuvati ove spomenike slobodnoj misli? Kako vratiti u kafanu one divne ljude koji su se pred naletom ,,današnjih vremena” povukli?

Ernest Hemingvej, Žilijet Greko, Žak Tati, Saša Gitri, Roman Polanski, Brižit Bardo, Alen Delon, Simon Sinjore, Iv Montan, Iv Sen Loren, Iber de Živanši, Pako Raban obožavali su piti kafu u Flori. I danas se u ovoj kafani traži mjesto više, osjeća se duh starih vremena, kada su se u njoj vodili razgovori o egzistenciji, slobodi, Drugom polu, Strancu … Vjerujemo da i sad u njoj  pije i misli  neki novi Sartr

caffe de floreNe marim da pijem, al’ sam pijan često

U graji bez druga, sam, kraj pune čaše,

Zaboravim zemlju, zaboravim mesto

Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al’ kad priđe tako

Svet mojih radosti, umoran, i molicafe de flore

Za mir, za spasenje, za smrt ili pak’o

Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,

Ceo jedan život, i njime se kreće,

Uzvik ga prolama: “Neće biti bolje,

Nikad, nikad bolje, nikad biti neće.”

Simon i SartrI ja žalim sebe. Meni nije dano

Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,

Oči plave, tople kao leto rano,

Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeći da se sklonim od srama,

Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;

Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,

Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek. (Vladislav Petković Dis)

Foto: Pinterest

Slične objave

Ostavite komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Design by: Webfox.me                                                               © Copyright Lozen.me 2018                                                                   kontakt@lozen.me