Koji su najčešći uzroci lošeg odnosi prema sebi, da li nam fali samopouzdanja  ili samopoštovanja, šta da radimo da pomognemo

sebi, kako da izgradimo odnos sa sobom, pitanja su o kojima sam razgovarala sa Sarom Peranić. Sara Peranić je magistrica socijalne pedagogije i edukantica za psihoterapeuta. Vodi blog za mentalno zdravlje, osobni razvoj i partnerske odnose Sluša-Lica. U sklopu njega pokrenula je  program za samopouzdanje, samopoštovanje te izgradnju pozitivne slike o sebi SamopouzdaniJA. Ima 8-godišnje volontersko iskustvo  iza sebe 2 projekta “Dozvola za nesa i Dnevnik zahvalnosti (www.slusa-lica.com/ebook). Ono čime se sada bavi je pomaganje  ženama koje ne vjeruju u sebe, koje ne znaju postaviti vlastite granice, zauzeti se za sebe ili zavoljeti sebe da to promijene. Strastveno  izučava ljudsko ponašanja i odnose, vjeruje u ličnu odgovornost, ali I to da ne moramo sve sami te vjeruje da osobni razvoj nema granica

1. Odnos koji imamo prema sebi uvijek je posledica a ne uzrok, da bi uticali na posledice moramo otkriti uzrok, koji su alati i

   

   odakle krenuti?

Odnos sa samim sobom gradimo od najranijih dana – neprestano. Dobra je vijest da to znači da ga možemo mijenjati onako kako nam odgovara. Primjerice, ako ste vrlo samokritični, ako nemate za sebe strpljenja, suosjećanja ili vjere u sebe, tada na tome možete početi raditi. Uvijek rado preporučam ljudima savjetovanje ili psihoterapiju, ali to nikako ne znači da ne možemo I samostalno raditi na sebi. Ne postoji “pravilo” odakle krenuti, ali ja volim istaknuti osvještavanje unutarnjeg glasa. To znači da svaki put kada sami sebi kažete nešto, ili pomislite nešto o sebi, tu misao zapišete I nakon nekoliko dana ćete imati vrlo jasnu sliku o tome kakav je vaš unutarnji glas odnosno kakvu priču o sebi pričate. Tek kada to imamo osviješteno onda to možemo početi mijenjati. Naše su misli vrlo važne jer nam zapravo kreiraju svijet, odnosno način na koji ćemo doživjeti svijet, a ono što mnogi ne znaju jest da mi svoje misli možemo kontrolirati, iako imamo osjećaj da nam one same naviru. E sad kakav će taj unutarnji glas biti ovisi o mnogo toga, uglavnom se on formira u djetinjstvu temeljem onoga kako smo kao dijete doživljavali što nam roditelji govore o nama – no kao odrasli ljudi aposlutno možemo taj unutarnji govor mijenjati, on nije zapisan u kamenu.

2. Koji su najčešći uzroci lošeg odnosa prema sebi?

Brojni su, ali bih posebno istaknula manjak educiranja o tome da uopće postoji odnos sa samim sobom, a onda I kako na njemu raditi. Postoje mnoga uvjerenja u društvu koja se prenose generacijski, a zbog kojih ljudi ne odvajaju vrijeme za sebe. Jedno od takvih je da je takvo ponašanje sebično, I da je naš zadatak biti tu za ljude do kojih nam je stalo. Iz takvih uvjerenja proizlaze vrlo ovisnički odnosi u kojima osoba daje da bi dobila, a ne jer to želi. Sljedeći je problem nepreuzimanje osobne odgovornosti. Baš zato što vjerujemo da moramo “služiti” drugima I brinuti o svima (osim sebi), iz istog tog razloga ne preuzimamo odgovornost za vlastitu  sreću već čekamo da se za to pobrine netko drugi. Ljudi često traže krivce I opravdanja, a rijetko kad zasuku rukave I pobrinu se za ono što žele za sebe.

3. Koja je razlika između samopouzdanja i samopoštovanja i šta da radi osoba koja nema ni jedno ni drugo?

Oba su konstrukta vrlo važni za svaku osobu I utječu na sve sfere našeg života. Samopouzdanje je doživljaj osobe da je sposobna nositi se s određenim životnim zadacima te da može ostvarivati svoje ciljeve I postizati rezultate koje želi. Ukratko “ja mogu”. Samopoštovanje je pak percepcija vlastite vrijednosti, dakle uvjerenje da zaslužujemo dobro I da budemo voljeni samim svojim postojanjem, bez da to zaslužimo I bez ikakvih uvjeta. Ukratko, “ja vrijedim”. Samopouzdanje se gradi tako da ostvarujete nešto što nikada prije niste, dakle redovitim napuštanjem zone ugode I postizanjem ciljeva. Samopoštovanje pak se gradi radom na sebi, proradom nekih uvjerenja o sebi I svijetu. Detaljnije sam o tome opisala u e-Booku “Samopouzdano, ženo!” kojeg se može besplatno preuzeti na www.slusa-lica.com/ebook.

4. Kako pronaći sreću?

Rekla bih da je pravo pitanje gdje je pronaći, a da je odgovor u sebi. Ljudi često nisu dobro sami sa sobom, ne znaju kako se nositi s neugodnim emocijama I tada kreću tražiti sreću u stvarima, hrani, opijatima, drugim kontinentima, poslovnim uspjesima, diplomama, itd. Zapravo, ništa iz vana nas ne može usrećiti, jer sreća ide iz nas. Prvo važno je znati da ne moramo niti možemo stalno biti sretni. No, ako se dulje vrijeme ne osjećamo sretno, tada je vrijeme da vidimo što to u našem životu nije kako bismo željeli I što po tom pitanju možemo napraviti. Neke knjige koje bih na ovu temu preporučila su: Čovjek koji je tražio sreću, Alkemičar te Projekt sreća.

5. Naše misli utiču na naš život-kako misliti a da nam misao služi?

Naše misli doslovno kreiraju naš život, jer o njima ovisi kako ćemo doživljavati sebe I svijet oko sebe. No, mi smo ti koji upravljaju svojim mislima – baš kao što računalo radi neke radnje nakon što mu mi zadamo uputu. E sad, ako nismo zadovoljni svojim postupcima ili mislima onda je važno da vidimo koje nam to misli ne služe. Tu je potrebno ići još korak dalje, do uvjerenja. Uvjerenja su “materijal” iz kojeg nastaju naše misli. Ona nastaju tijekom godina, usvajamo ih svjesno I nesvjesno, I čine nam se neupitnim istinama – no nije uvijek tako. Uvjerenja su subjektivna I promjenjiva. S kojim god područjem života niste zadovoljni, bilo bi dobro provjeriti što vjerujete u tom kontekstu I misle li I drugi tako. Npr. ako vjerujete da je rad na sebi sebičan (ako je to vase uvjerenje) tada se možete osvrnuti oko sebe I pitati se poznajete li nekoga tko radi na sebi a da nije sebičan, zatim se pitati gdje ste, kada I kako usvojili to uvjerenje, u kojim okolnostima, a kakve su okolnosti danas.

6. Za samorazvoj možemo reći da je postao trend, o njemu se govori, njime se mnogi bave – koliko popularnost i površan

   

   pristup negativno utiču na ono što samorazvoj zaista jeste?

Da, to je danas vrlo raširen pojam, a na društvenim mrežama se pokazuje onaj šlag na torti, ljepši dio tog rada na sebi. Iza toga stoji rad, u punom smislu te riječi. To znači da ćete radom na sebi uočiti svoje mane, pokušat se mijenjati što nije uvijek jednostavno, zatim se učiti prihvatiti sebe kakvi jesmo što je opet zahtjevno, nakon toga ćete osjetiti razne emocije koje ste dugo potiskivatli, pa se tu nađu I tuga I ljutnja I mnogo toga. Pa možda otkrijete da Koliko god da ste altruistični, da ipak negdje postoji I mali dio sebičnog vas, pa će vas to iznenaditi ili uplašiti, itd. Ugađanje sebi je lijepa posljedica rada na sebi, ali nikako cjeloviti rad. I zato mislim da popularnost I površnost kojom se pristupa ovom pojmu imaju vrlo negativan utjecaj jer stvaraju izrazito nerealna očekivanja, pa tako osoba ako I odluči raditi na sebi, u trenutku kad dođe teži period (a dođe), misli da nešto radi krivo I da nije u tome dobra, pa odustaje.

7. Savjet za one koji tek kreću na put promjene?

Strpljivo! Svaki pritisak  i ubrzani korak vraćaju vas dva koraka unazad. Čitajte, pronađite terapeute ili mentore, provedite vrijeme sa sobom i vjerujte sebi. Ne gubite energiju pokušavajući promijeniti svijet već je usmjerite na promjenu unutar sebe.