Na 13. međunarodnom takmičenju za poeziju Poezija zlatnih stihova: Proljeće se budi Miloš Beloica osvojio je osmo mjesto za pjesmu Ko si meni, šta sam tebi ja. Na konkurs se prijavilo 426 pjesnika,...
Riječ tvoja ne može, snagom Da promijeni svijet, bijeli Ali i tako krhka, svakom, Čovjeku, samo dobro želi Kada ti satrune tijelo, Ostane poslednja kost Zemljom će hodati sjenka, Ti, perom ogoljen...
Kada dođe taj dan Položite me tu Da se moje tijelo U svojoj zemlji razgradi Da prestanem tamo Đe sam učio da živim I nastavim korake Od kojih pobjegoh Vazduh da...
I ti si dijete Kao ono drugo I tebe majka Ispraća s tugom Ti nemaš na svijetu Bogatog tatu Đeda i babu Što rade za platu U svijet te šalju Od...
Već nekoliko časova majmuni skaču po drveću, praveći dobro poznate krike. Majmunskoj igri nikad kraja. Međutim, jedan stari, mudri, majmun uvidevši da će ih takvo ponašanje isrpjeti riješi da prekine njihove nestašluke, da...
Rado bih ti srce poklonio moje Da postane još jedno tvoje Da oba u tebi snagom kucaju A ne ovako – od želje da pucaju U stranu da se malo sklonim Srce...
Stara loza ogrozdala Okitila drevnu baštu Od pupoljka sva nastala Budi sreću budi maštu Dok s bokalom rujna vina I s koricom simit hleba U ustima vječnost kušaš Zar ti blaga većeg...
“Po mom mišljenju poezija je sjenka pjesnika, kada pjesnik prestane da korača zemljom, koračaće njegova sjenka. Kakva će biti vaša sjenka, zavisi isključivo od vas“, poručio je mladim pjesnicima Miloš Beloica, pravnik i...
Pusta brda i poljane ćute Vodenica nijemu goru prati U sjećanju voda brazdom teče Od žita ptice više ne žive Stari fenjer mrkla noć guta U hladnoj sobi malo treperi Prašina ga...
Umoran mračnom gorom lutam Bijelo lice lirom tražim Ptice kolo nebom igraju Krila tebi daju da poletiš Iz tame sama korakom lakim Ne okrećem se dok sanjam Da mojim stopama ideš Nehatno...