Kako raste mama i sofija i čarobni svijet
Dec 09, 2018
Posted by: Lozen

Tatjana Kuljača : Kako raste mama

 Zbirku kratkih priča Kako raste mama, iskustvo majčinstva pretočeno na papir, napisala je  Tatjana Kuljača, magistar  menadžmenta u hotelijerstvu, koja živi i radi u Budvi. Pisanjem se počela baviti na blogu Mamizam, a njene tekstove možete pročitati na adresi https://tatjanakuljaca.me/about/. U knjizi Kako raste mama Tatjana opisuje stvarnost majčinstva, zgode i nezgode kroz koje je prošla kao majka Sofije i Ognjena, dajući vjetar u leđa svim ženama koje su majke i onima koje to tek treba da postanu. Niste same, potpuno vas razumijem, podržavajuća je poruka koju Tatjana šalje. Nama ova knjiga puno znači, ona je prijateljski savjet, iskreno svjedočenje, onaj glas koji nam govori majkom se ne rađa, majkom se postaje. Nakon pročitane knjige odlučili smo da kontaktiramo Tatjanu, koja je autorka i knjige Sofija i čarobna bašta, kako bi nastavile razgovor sa njom, jer smatramo da ženama trebaju ovakve price, da nam treba međusobna podrška, razmjena iskustva i mišljenja ma koliko ona ista ili različita bila.

  1. U knjizi ,,Kako raste mama” ste iskreno do srži pisali o Vašem doživljaju majčinstva. Kad bi mogli vratiti vrijeme unazad koje greške ne biste ponovili kao žena a koje kao majka?

Greške koje sam pravila sa prvom bebom, nisam pravila sa drugom. Postavila sam prioritete drugačije – najbitnije je da je bebi dobro i da sam što odmornija, jer ako moje bazične potrebe, posebno potreba za spavanjem, nisu zadovoljene, ne mogu se kvalitetno posvetiti bebi. Drugačije bih se postavila u odnosu sa partnerom. Ne bih čekala da se iscrpim i počnem da se svađam zato što neće da mi pomogne ovo ili ono, već bih tražila pomoć onda kada mi je potrebna.

  1. Koji su Vaši savjeti za one žene koje se tek spremaju da postanu majke?

Savjetovala bih im da se ne opterećuju previše pitanjima koja nisu prioritetna u prvom periodu majčinstva. Najbitniji su mama i Tatjana Kuljačabeba. Sve drugo može i mora da sačeka. Podrška je jako bitna i dobro je biti svjestan šta od koga možete ili ne možete da očekujete, jer ćete time smanjiti stres i sebi i drugima. Takođe, budite svjesne svojih limita i ne očekujte od sebe previše. Najteže nam pada kada imamo previsoka očekivanja od nas samih.

  1. Kako organizovati prve dane nakon povratka iz porodilišta?

Prvi dani se razlikuju od slučaja do slučaja, odnosno, imate li pomoć ili ne. Ukoliko imate, odlično! To će vam dati više vremena da se posvetite sebi i bebi i da se prije svega naspavate što više možete. Naspavana i srećna mama = srećna beba. I obratno. A to onda nije zabavno. Ono što je meni pomoglo je praćenje bebinog ritma i rutina kupanja i hranjenja, kada malo poraste. Kad se bebi spava, neka spava. Uopšte ne mora da znači da će duže spavati ako je iscrpljujete i držite budnom. Može samo da bude nervoznija, a onda ćete sasvim sigurno i vi biti nervozne. Kad uhvatite ritam koji odgovara i vama i bebi, onda sve postaje lakše.

  1. Opisali ste emotivne krize, svađe sa partnerom, loše dane ali i ružne osjećaje koje u svakoj ženi koja postaje majkom izazivaju komentari i ,,dobronamjerni savjeti“ ? Kako sve to prevazići?

Žena je izuzetno osjetljiva poslije porođaja. Ukoliko nema razumijevanje okoline i podrška, koju prirodno očekuje od partnera, izostane, neminovno dolazi do svađe. I pomirenja, takođe. Uključujte partnera u poslove oko bebe koliko god možete. Ne treba zaboraviti da se oni ne snalaze baš najbolje i da se, možda čak i plaše. Ne očekujte da će se sami sjetiti da bi možda trebali da provjere pelene ili da okupaju bebu, dok vi radite nešto drugo. Zato zatražite pomoć prije nego što načisto šiznete. Što se dobronamjernih savjeta tiče, ako zaista ima smisla to što čujete, poslušajte. Ako nema smisla, u sebi pjevajte i napravite kanal od jednog do drugog uveta da sve to besmisleno što čujete lijepo na jedno uvo uđe a na drugo izađe. Uz osmjeh i zahvalnicu, dabome. tatjana kMnogi vole da kritikuju i da pominju kako se nekad radilo i na taj način traže priznanje da su oni to dobro odradili. Možda bolje od vas. I sve je to u redu dok mu za cilj nije da vas ponizi. Jer trenutno radite najbitniji posao na svijetu i radite ga najbolje što možete. Dok god vi znate da je to tako, neće vas doticati kritike previše.

  1. Napisali ste ,,srećan čovjek ili dobar strateg” za supruga, kojeg su kao i većinu ostalih muškaraca, zaobišle obaveze oko novog člana porodice. Mi smatramo da oni nevjerovatnom brzinom osmisle dobru strategiju kako bi što manje učestvovali u poslovima oko bebe. Kako im dokazati da je ravnopravno roditeljstvo jedino ispravno?

Kako ih prevaspitati? Navikli su da majke za njih obavljaju sve i isto to očekuju od svojih žena. Dakle, u toj borbi je važan kompromis i mijenjanje načina razmišljanja na lijep način, a ne svađom, jer onda imamo sasvim drugačiji efekat. Ono što mi možemo da uradimo je da vaspitavamo svoje sinove da budu odgovorni ljudi, ravnopravni sa ženama koje su izabrali za saputnice. I to je jedini posao koji možemo u startu odraditi kako treba, na čemu će buduće snajke biti izuzetno zahvalne. Razmislite o ovome sljedeći put kad sinovima prinosite jelo, vodu, sok, sklanjate za njima. Tako im stvarate bazu za život u svađi sa budućom partnerkom.

  1. Žene o majčinstvu govore kao o svetinji, međutim postoje i one žene koje ne žele da budu majke ali i one koje majčinstvo ne ispunjava, kako da se međusobno ne osuđujemo, već da budemo podrška jedna drugoj?

Potpuno podržavam i razumijem da žena ne želi da bude majka. Svako bira svoje prioritete i apsurdno mi je dizati te izbore na nivo rasprava o tome da li su one sebične ili ne. Neko je imao nesrećno djetinjstvo. Neko je rano ostao bez roditelja. Neko je fizički zlostavljan. Nekoga ispunjava karijera i društveni život. Neko je rastao sasvim normalno, ali se plaši obaveza koje majčinstvo nosi sa sobom. Nekoga to, naprosto, ne zanima. Niko na silu ne bi trebao da se odluči na to da postane majka, jer to nije posao koji možemo promijeniti. To je posao za čitav život. Problem nastaje samo onda kada majke shvate da to ipak ne žele kada ostanu trudne ili već rode dijete. Abortusi i napuštanje djece su već problemi koji vrlo traumatično utiču na sudbinu djece. Zbog toga bi majčinstvo moralo da bude odluka donesena sa sigurnošću da ćemo da prihvatimo i lijepe i manje lijepe trenutke koje nam sprema.

  1. Dotakli ste se i nasilja, kao i vaspitanja koje utice na to da neko bude ili ne bude nasilan. Sve više je porodičnog nasilja a i vršnjačko je u porastu. Gdje griješimo kao ljudi i kao roditelji?

Djeca uče po modelu. Ukoliko živi u porodičnoj zajednici u kojoj se konflikti rješavaju na zdrav način, raspravom, dogovorom i mirenjem, bez fizičkog zlostavljanja, onda će manje biti sklono nasilju. Druga bitna stvar je da posmatramo svoje dijete i primjećujemo promjene u ponašanju koje ne bismo smjeli da zanemarujemo. Treće, ako ste navikli svoje dijete da vam se povjerava i da među vama nema tajni, onda ćete lakše otkriti ukoliko ima neki problem. A zbog ćega nam djeca prestanu govoriti šta im se TKuljacadešava i zašto se zatvaraju u sebe? Ukoliko ih kritikujemo i kažnjavamo kada naprave nešto kako ne treba, shvatiće da je bolje da ćute kako bi izbjegli kaznu i kritiku. Tu moramo biti oprezni. Kada im govorimo da ne plaču, dok su mali, poručujemo im da su emocije njihovi neprijatelji, pa im nesvjesno gradimo mehanizam kontrole emocija u kojima će sve ono što je neprijatno nastojati da potisnu. A suze su blagoslov. Dijete koje nauči da može da se isplače na vašem ramenu kadgod mu je teško, povjeravaće vam se ako ima neki problem. Mnoge nesreće su mogle da budu spriječene da su roditelji znali da dijete trpi nasilje. Ako im ne damo da pokazuju emocije, kako možemo očekivati da nam pokažu da im se nešto loše dešava? Mi smo im, baš od kad su bili sasvim mali, rekli da će biti ružni kad plaču, da muškarci ne plaču, da ćemo ih istući puste li suzu. Slavite suze. Date su nam da bismo otpustili emocije, kako mi tako i naša djeca.

  1. Za kraj, zbog čega je dobro biti majka?

Mogu samo da odgovorim zašto je meni dobro da budem majka, jer ono što je za mene istina, za druge žene ne mora da bude. Imala sam jaku želju da se ostvarim kao majka. Živjela sam u skladnoj porodici koja je bila osnova za ono što sam sad. Moja majka je prava čarobnica kojoj nikad ništa nije teško. Majčinstvo ojačava ženu. Širi granice sopstvenih kapaciteta. Otkriva jedan svijet u kojem smo drugom biću najbitnije, biću koje smo stvorile. Udahnule mu život. Da jedan sasvim novi smisao životu. Polupa prioritete. Otkriva nježnost, snagu za koju nismo ni znale da je imamo. Meni je, dodatno, majčinstvo dalo inspiraciju za pisanjem, koje je moja strast otkako sam prvi put uhvatila olovku. Toliko o tome da nas majčinstvo ograničava – granice su samo u našim glavama.

Foto: Facebook  Tatjana Kuljača

 

 

Slične objave

Ostavite komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Design by: Webfox.me                                                               © Copyright Lozen.me 2018                                                                   kontakt@lozen.me